Ovdje ništa nije došlo samo. Svaki bog je stigao s vojskom, s porezom i sa svojim paklom.
I svaki je, prije nego što je položio prvi kamen, ono što je ovdje raslo tisuću godina proglasio vragom.
Nasilje nije naš jezik, ni u čije ime. Tko sije teror vičući ime nekog boga, svejedno kojeg, taj nije naš — ni izdaleka, ni ikada.
Mi taj vrag nismo. Mi smo ono što ostane kad se od njega oduzme sve što su o njemu rekli.
Svjetski sotonizam i na Balkanu
Zvali su ga Prometej, Lucifer, zmija, Veles.
Optužba je uvijek ista, donio je ljudima svjetlo.
Presudu, ovaj put, pišemo mi.
Crn ne zato što slavi tamu, nego zato što je sagrađen od svega što su bacili u mrak.
Starog boga, tijela, znanja, neposlušne misli. Hram jer je mjesto okupljanja i obreda, stav a ne zgrada. Svijetu govorimo jezikom sotonizma, Balkanu jezikom njegovih korijena.
„Vatru nitko nije dobio na dar.
Svaka je negdje ukradena, i svaka se dalje nosi rukom.”Prometejev dug
IRiječ prije svih riječi
Balkanu su bogovi uvijek dolazili izvana. Iz Rima, iz Carigrada, iz Stambola, iz Beča, iz Moskve. Svaki je stigao sa svojom vojskom, svojim porezom i svojim paklom, i nijedan nije pitao što je ovdje već raslo. A svaki je, prije nego što je položio prvi kamen, obavio istu radnju: uzeo je ono što je iz ove zemlje raslo tisuću godina i proglasio to vragom.
Ovdje najstariji bog nema ime ni iz jedne svete knjige. Zove se: šta će selo reć.Prva istina Crnog Hrama
„Prije svakog hrama ovdje je stajao kamen.
Nitko ga nije morao posvetiti.”Krš, negdje na Balkanu
IIIme koje su nam dali
Zaboravi filmove. Nitko ovdje ne kolje pijetlove, ne crta krug u podrumu i ne čeka rogatog gospodara da se javi u ponoć. Moderni sotonizam je filozofija odraslih ljudi: bez praznovjerja, bez klečanja, s ogledalom umjesto oltara, s odgovornošću umjesto oprosta i s boljim smislom za humor nego što mu itko priznaje.
IIISvjetlonoša
Ime kojim su te plašili doslovno znači: onaj koji nosi svjetlo. Na latinskom Lucifer, na grčkom Fosforos, na našim jezicima Danica. Zvijezda koju je tvoja baka znala po imenu, po kojoj se u ovim krajevima znalo kad se ustaje, i po kojoj su djevojčicama davali imena koja se i danas nose bez ijedne loše misli.
IVBez magle
Prije nego što itko išta krivo pročita: ovo je stranica koja se ne skriva iza dima. Sve što jesmo i sve što nismo stoji ovdje, javno, običnim jezikom, bez simbolike i bez pjesništva.
Nitko nije došao s neba da nam kaže kako se živi. Sve što imamo, netko je ukrao, iskovao ili istrpio.
Zato hram gradimo sami, od onoga što je bačeno u mrak.
„Bogovi se ne ubijaju.
Prezidaju se u đavla i ostave u šumi da čekaju.”Rogata zmija, urezana u živu stijenu
VBog kojeg su gurnuli pod zemlju
Svaka kultura koja je htjela drugačiji oblik svijeta posegnula je za likom kojeg je vlast prokazala. Zapad je uzeo Lucifera. Mi ne moramo ništa uvoziti: imamo starijega, svojega, i to s papirima. Zove se Veles, a papiri su mu državni ugovori, ljetopisi, imena brda i voda, i riječ koju izgovoriš svaki put kad kažeš „blago”.
„Devet kamenova, nijedan svetiji od drugoga.
Onaj sa zlatnim rezom samo je onaj koji je pukao prvi.”Devet korijena
VINačela
Zapovijedi se izdaju odozgo. Korijenje raste odozdo. Zato ovo nisu zapovijedi nego korijeni: ne moraš ih slušati, nitko te neće kazniti ako ih pogaziš, ali ako ih živiš, držat će te uspravno i onda kad puše, a puhat će.
„Kad ti narede da klekneš, stajanje postaje molitva.”
II„Tijelo nije grijeh. Tijelo je jedini hram koji si dobio rođenjem.”
III„‘Vjeruj’ nije argument. Sumnja je viši oblik poštovanja istine.”
IV„Zakletva vrijedi koliko čovjek. Čovjek vrijedi koliko zakletva.”
V„Selo nije bog. Njegova šutnja nije mir, a njegov žamor nije sud.”
VI„Krv nije zastava. Nikome ne duguješ mržnju kao nasljedstvo.”
VII„Gdje se zakon i pravda raziđu, pravda je starija.”
VIII„Svako znanje je ukradena vatra. Kradi je svaki dan.”
IX„Smrt nije kazna. Smrt je razlog da ništa ne odgodiš.”
„Vrijednost se ne lijepi izvana.
Ureže se, pa se vidi tek kad svjetlo padne pod pravim kutom.”Zlato uliveno u rez
Znak je predmet. Nešto što netko drži u ruci, nosi uza se i preda dalje. Ovaj je isklesan u crnom kamenu, a linija u njemu je zlato uliveno u rez.
Zato se okreće. Svaka strana pokazuje drugi dio iste crte, i tek kad obiđeš cijeli kamen, vidiš da je crta jedna jedina.
Ne na kamenu, nego u njemu. Vrijednost se ne lijepi izvana, ona se ureže, i vidi se tek kad svjetlo padne pod pravim kutom.
Vlasti se mijenjaju, jezici se mijenjaju, imena se mijenjaju. Rez u kamenu ostaje isti, i tisuću godina poslije još uvijek se da pročitati.
Listaj, kamen se okreće
VIIRealnost, nacrtana linijom
Simbol je najstariji način da se istina ponese u džepu. Ovdje je naš znak, i zajednički jezik sotonizma: star, pravi, objašnjen bez magle. Što jest, odakle je, i koju stvarnost života drži.
Naš znak nije izmišljen. To je Pečat Lucifera, pečat svjetlonoše iz grimorija Grimorium Verum (18. stoljeće), znak koji svijet prepoznaje već stoljećima. Uzeli smo star i pravi znak radije nego nacrtali svoj, jer istina ne treba nov logotip. Njegovo točno značenje nijedan pisar nije zapisao; magovi su ga crtali kao pečat onoga koji nosi svjetlo. Mi ga čitamo ovako:
Crna, sve što su bacili u mrak, pa je u mraku naučilo vidjeti. Staro zlato, blago, žito i vosak: vrijednost koja se stječe, ne nasljeđuje. Crveno koristimo štedljivo, kao narod konac protiv uroka: za upozorenja, ne za ukras.
Izvorni pečat iz starih grimorija (Grimorium Verum, 18. stoljeće): pehar svjetla, ukršteni put, zrno na dnu. Danas najprepoznatljiviji znak svjetlonoše na svijetu, i znak ove stranice. Ne priziva nikoga; potpisuje one koji su izabrali znanje s cijenom.
Realnost: svjetlo se drži kao pehar: objema rukama, pred sobom. I ne prosipa se na svakoga.
Grimorium Verum · 18. stoljeće
Izvorni alkemijski znak sumpora: dvostruki križ nad beskonačnošću. Sumpor je u staroj kemiji „gorivo pakla”, tvar koja gori sama od sebe. Moderni sotonizam uzeo ga je za znak vlastitog pogona: energije kojoj ne treba vanjska iskra ni tuđe dopuštenje.
Realnost: beskonačnost stoji dolje, kao temelj: ono što te pokreće mora biti tvoje. Inače si nečije gorivo.
Alkemijski znak sumpora · Leviathanov križ
Pet krakova, jedna neprekinuta linija: četiri elementa i peti, svijest, koji ih drži na okupu. Pitagorejcima znak zdravlja, renesansnim učenjacima crtež čovjeka raširenih ruku, tisućljećima znak zaštite. Strašnim ga je proglasio tek onaj kome je smetao čovjek u sredini.
Realnost: čovjek je mjera ovog hrama: pet prstiju ruke koja radi, grli i potpisuje.
Agrippa · De occulta philosophia · 1533.
Isti znak, vrhom prema zemlji: materija ispred apstrakcije, tijelo priznato kao dom, a ne kao prtljaga duše. „Zloglasnim” su ga proglasili tek moralisti devetnaestog stoljeća, do tada je bio samo geometrija.
Realnost: počni od stvarnog: od tijela, kruha i računa. Tek onda teoretiziraj.
S. de Guaita · La Clef de la Magie Noire · 1897.
Dva čitanja, oba istinita. Starije: Petrov križ, znak čovjeka koji se nije smatrao dostojnim umrijeti kao učitelj. Novije, iz metala i ulice: nametnuti red okrenut naglavce, znak da se svaka hijerarhija smije preispitati odozdo. Nosimo ga u tom drugom čitanju: ne kao uvredu ničijoj baki, nego kao pitanje svakoj vlasti.
Realnost: okreni svaki „vječni” poredak naopako pa gledaj: što i naopako stoji, vrijedi. Što padne, držalo se samo strahom.
Križ svetog Petra · tradicionalni oblik
Osmokraka zvijezda, izvorni, najstariji zapisani znak Venere: pet tisuća godina star, s glinenih pečata Mezopotamije. Jutarnja zvijezda pred zoru; latinski Lucifer, svjetlonoša, naški Danica. Naš narod joj je davao imena kćerima; drugi su joj pisali optužnice.
Realnost: najava svjetla dok je još mrak. Tko je vidi, već je budan, i to je cijela tajna.
Zvijezda Ištar · Mezopotamija · moderni precrt
Ouroboros: krug bez početka, obnova bez dopuštenja. Zmija svlači kožu da bi rasla, i zato je u svim pričama čuvarica znanja. U vrtu je, usput, rekla istinu: znat ćete.
Realnost: rast je redovito svlačenje: navika, uvjerenja, verzija tebe. Boli točno koliko treba.
Ouroboros · L. Jennis · 1625.
Prometejeva vatra u ljudskoj ruci; znak prosvjete prije nego što je prosvjeta dobila ministarstva. Svjetlo koje se prenosi s ruke na ruku i nikoga ne pita za dozvolu, zato je na svim popisima zabranjenog.
Realnost: svako tvoje znanje netko je nekad platio. Dug se vraća jednim potezom: prenesi ga dalje.
H. Füger · Prometej donosi vatru · 1817.
Velesov potpis: snaga koja ore, blago koje se broji, mjesec koji raste i opada nad štalom. Znak star koliko i prva pripitomljena životinja, demoniziran onog trena kad je novoj vlasti zatrebao negativac s inventarom.
Realnost: imovina od rada i ponos bez isprike. To dvoje ne duguje nikome ispovijed.
Apis · bik sa sunčevim diskom · bronca, Egipat
Životinja koja se penje kamo ovca ne smije i jede ono što drugi odbiju. A „žrtveni jarac”, izraz stariji od svih današnjih crkava, životinja je na koju se natovare tuđi grijesi pa je se otjera u pustinju. Zvuči poznato?
Realnost: društvo uvijek nađe jarca. Mi smo jarci koji su prestali pristajati; po tome nas se prepoznaje.
al-Qazwini · Čudesa stvaranja · osmanski prijepis, 16. st.
Lévijev crtež iz 1856.: jarčeva glava, krila anđela, tijelo i muško i žensko, baklja znanja među rogovima. Nije đavo nego slika ravnoteže, spoj svega što su drugi razdvojili na dobro i zlo. Na podlakticama stoji solve et coagula: rastavi pa spoji, razumij pa izgradi.
Realnost: cjelina se ne bira po komadima. Muško i žensko, gore i dolje, razum i nagon, sve to stane u jednog čovjeka koji se prestao ispričavati.
É. Lévi · Dogme et Rituel de la Haute Magie · 1856.
Svjetlo koje gori za tebe, ne za pokazivanje. Pali se kad se odlučuje, ne kad se glumi. Crna zato što ne obećava ništa, osim tvoje vlastite, nepodijeljene pažnje.
Realnost: sat tišine uz jednu svijeću vrijedi više od tisuću objava. Provjerljivo već večeras.
Nacrt rokoko svijećnjaka · Francuska · 18. st.
U Otkrivenju „broj čovjeka”, po većini povjesničara brojčana šifra za cara Nerona, progonitelja: politička poruka u kodu, pisana za čitatelje koji su znali brojati. Pop-kultura je od šifre napravila brend, a od straha marketing.
Realnost: iza svakog „ukletog broja” stoji neki car. Nauči čitati šifre; sve su, bez iznimke, političke.
Namjera sažeta u znak: nacrtaš odluku, pa je nosiš dok ne postane refleks. Nikakve magije, sažetak s potpisom. Ovaj ovdje je Pečat Salomona iz starog grimorija; pravi sigili čekaju te niže, a tvoj vlastiti neka izgleda kako ti hoćeš.
Realnost: potpis, logo i vjenčani prsten već su sigili. Pitanje je samo tko ih je nacrtao: ti, ili netko tebi.
Pečat Salomona · Ključ Salomonov
VIIIArhiv
Pečati iz grimorija i predmeti Hrama, na jednom mjestu. Svaka stavka otvara se u punoj veličini, s izvorom.
„Riječ nije ukras.
Riječ je ladica: dok je ne otvoriš, ne znaš što ti je netko u nju spremio.”Zid ladica
IXJezik je stariji od crkve
Nama nisu trebale posvećene riječi iz stranih knjiga. Narod ih je odavno iskovao sam, u kuhinji, u polju, na sprovodu i za stolom. Ovdje ih vraćamo na oltar: osamnaest riječi koje su naša prava liturgija, i koje o nama govore više nego bilo koji katekizam.
„Nijedno lice nije preživjelo.
Preživjelo je ono što su ljudi tim licima govorili.”Red izlizanih glava
XBića iz mraka, istine iz ogledala
Ne vjerujemo da ijedno od ovih bića postoji. Vjerujemo da svako od njih nešto zna. Narod nije bio glup: kad nije imao riječ za strah, izrezbario je lik. Ovdje je osamnaest likova i osamnaest istina koje čuvaju.
„Svijeća ne sluša i ne uslišava.
Svijeća gori. Ostalo radiš ti.”O obredu
XIKazalište za jednog gledatelja
Nijedan naš obred ništa ne priziva i ništa ne moli. Ritual je kazalište koje igra za točno jednog gledatelja: za tvoj vlastiti živčani sustav. Svijeća, vatra i zadana riječ rade ono što radi i sportašev obred prije nastupa, skupljaju rasutu pažnju u jednu točku i daju odluci težinu koju gola misao nikad nema.
„Prije svakog kalendara netko je noću brojao.
Nebo je bilo prvi zakon i jedini koji nikad nije lagao.”Nebo nad kršem
XIIKolo godine
Pošteno odmah, prije prvog datuma: ovaj kalendar je sastavljen, ne iskopan. Raspored smo složili mi, ovdje i sada, ali nijedan dan u njemu nije izmišljen ni iz čega. Svaki stoji na stvarnom narodnom običaju, na sloju starog računanja vremena ili na svečevu danu ispod kojeg se vidi stariji obris. Ništa ne tvrdimo o tome kako su naši pretci slavili; tvrdimo samo što mi radimo i zašto baš tada.
11. i 12. veljače
1. ožujka
20. i 21. ožujka
23. travnja (6. svibnja po istočnom računu)
noć uoči 1. svibnja
od 21. do 24. lipnja
2. kolovoza
od 21. do 23. rujna
1. i 2. studenog
8. studenog (uz Martinje, 11. studenog)
sredina studenog
od 21. do 22. prosinca
od 25. prosinca do 6. siječnja
„Nijedno pitanje nije nepristojno.
Nepristojan je odgovor koji se boji da ga se provjeri.”Stolac onoga koji pita
XIIIPitaj, to i tražimo
Sva pitanja koja ćeš postaviti već su postavljena, obično uz prijekorno kimanje glavom i uz ono „ma daj, znamo mi što je to”. Ovdje su odgovori, bez uvijanja, bez tajnih razina i bez rečenice koja se poslije objašnjava drugačije. Ako neko pitanje ovdje nedostaje, to je propust, a ne obrana.
6
pitanja
Vjerujete li u Sotonu?
5
pitanja
Je li ovo sekta?
5
pitanja
Žrtvujete li životinje? Radite li „crne mise”? Što je s krvlju?
8
pitanja
Jeste li protiv kršćana, pravoslavaca, muslimana?
7
pitanja
Zašto ime „Crni Hram”? Zašto provokacija?
XIVUkradena vatra, uredno posložena
Osmi korijen bez ove sekcije bio bi prazna priča. Znanje je ukradena vatra, ali krađa se mora moći provjeriti, pa evo pošteno vođene knjige: što pročitati, kojim redom, zašto, i gdje se to nalazi. Klasici u javnoj domeni čitaju se besplatno i legalno; moderne knjige se kupuju ili posuđuju u knjižnici. Ne vjerujemo u klečanje, ali vjerujemo u plaćanje pisaca.
Listaj, prizori se pretaču
Zavjet
To je cijeli zavjet Crnog Hrama. Nema članarine, nema vođe, nema tajnih razina. Ako si dovde došao i ništa te nije zasmetalo, vjerojatno si oduvijek bio naš.
Čitaonica
Iza ovih vrata stoji svaki tekst u punoj dužini. Ništa se ne miče, ništa ne svijetli i ništa te ne prekida.